Izvorište Korita – Prirodno bogatstvo Ćićarije
Ispod Brajkovog vrha na spoju geoloških struktura vapnenca i fliša, izvire čista planinska voda koja puni drvena korita i napaja obližnju lokvu.
Izvorište Korita i livada na tom području od pamtivijeka su imali veliku važnost za lokalno stanovništvo. To je prepoznala još i austrougarska vlast koja je za vladavine Franje Josipa ovdje uredila objekt u svrhu lakšeg zahvaćanja vode. Iz izvora se voda prelijevala u prvo, kameno korito, a zatim niz padinu u 13 korita izrađenih od stabala topole.
Ovako poredana korita imaju važnu vodozahvatnu i higijensku funkciju. Voda za piće toči se direktno iz izvora, prvo korito služi za umivanje, u drugom se peru noge, a na ostale se pušta blago da se napoji.
Povijest Izvorišta Korita
U doba suše, kada bi ovo bio jedini izvor koji ne bi presušio, vodu za piće odavde su žene na svojim leđima svaki dan nosile u Brgudac. Brgučani i drugi dolazili su ovamo napojiti svoje blago koje je tada brojalo i do 3000 grla, okrijepiti sebe u stankama od napornog rada u gorskim dolcima, a ponekad i popričati sa svojim susjedima koje bi tu zatekli o sličnom poslu. Mnogo je još lijepih sjećanja na ovo mjesto živo u Brgučanima. Od samog početka planinarstva na Ćičariji, ovaj je lokalitet zbog svoje ljepote i kvalitete vode koja tu izvire postao i omiljeno okupljalište planinara te općenito ljudi koji uživaju u prirodi.
Poslije drugog svjetskog rata, uslijed propadanja originalnih korita uzrokovanog zubom vremena, počela se ukazivati potreba za obnovom izvorišta. Brgučani su u ožujku 1975. godine pokrenuli inicjativu u kojoj je sudjelovala i tadašnja JNA koja je izvor ponovno kaptirala. No nažalost, taj je zahvat obavljen neprimjereno te se voda umjesto u korita prolijevala u okolno tlo. Brgučani su 1976. uklonili kaptažu te preusmjerili vodu u betonska korita koja su izradili, a koja su potom ovdje stajala više od 30 godina.
2007. godine Javna ustanova „Park prirode Učka“ pokreće novu obnovu kojom bi se uz pomoć starih fotografija i svjedočanstva lokalnog stanovništvašto bliže rekonstruirao izgled i funkcija originalnih korita koja su ovdje stajala te time vratio važan dio autentične atmosfere ovog mjesta. Hrvatske šume – šumarija Velika donirale su i obradile hrastove trupce kojima su zamijenjena dotrajala betonska korita.
2014. godine Javna ustanova “Park prirode Učka” koja brine o lokalitetu Korita sanirala je nastala puknuća na drvenim koritima, ali nažalost stanje drvenih korita trenutno je jako loše, preljevni lijevak na prvom koritu je uništen i voda se prolijeva na okolnu livadu umjesto da puni ostala korita.
Životinjski svijet na Ćićariji
Lokva i izvor na Koritima predstavljaju važno stanište vodozemaca i vodenih beskralježnjaka te jedini izvor pitke vode na ovom području. U lokvi žive sve tri vrste vodenjaka koje žive u Hrvatskoj, mali, veliki i planinski vodenjak, dok su od žaba najčešće žuti mukač s karakterističnim intezivno-žutim pjegama na trbuhu i zelena gatalinka.
Oko vodene površine često se mogu vidjeti šarena vretenca ili vilin konjci kako patroliraju ili polažu svoja jaja na vodeno bilje. Njihove ličinke su grabežljivci i predstavljaju važnu kariku u hranidbenom lancu i odnosima među vrstama koje nastanjuju lokvu u bilo kojem razvojnom stadiju. S grana drveća razvoj događanja prate brojne ptice poput grmuše čevrljinke, zebe, velike sjenice, dok uvijek znatiželjan i glasan gavran više voli kružiti nebom u nadi za kojim dobrim zalogajem.
Česta i zanimljiva ptica Ćićarije je leganj koji se u sumrak može vidjeti na šumskom putu. Glasa se tihim i učestalim grgutanjem, a jaja liježe u improvizirano gnijezdo na tlu. Navečer se na izvor i lokvu dođe okrijepiti lisice i jazavci, dok se šišmiši goste noćnim kukcima koje love u letu. Od gmazova na području Korita česti su poskoci koji su obično aktivni danju, međutim ljeti su za vrijeme jakih temperatura skriveni pod kamenom, a u lov na ptice, guštere i sisavce kreću u sumrak ili po noći.
Najspremniji penjači po Brajkovoj stijeni su zidna i velebitska gušterica koje se zbog sličnog obojenja vrlo lako mogu zamijeniti. Velebitska gušterica živi na stijenama i zidovima iznad 600 metara nadmorske visine, a zidnu guštericu možemo susresti i na nižim nadmorskim visinama, primjerice na stijenovitoj obali Opatijske rivijere. Česti stanovnici šuma na Ćićariji su medvjedi i divlje svinje, dok vuk dolazi rijetko i to uglavnom na sjevernoj granici planine gdje Hrvatska graniči sa Slovenijom.
Ćićarija je bogata i biljnim vrstama koje čine zajednice livada, pašnjaka i šuma. Svakom ljubitelju prirode svakako će za oko zapeti šaroliko cvijeće kojeg na manjka. Ovdje se mogu vidjeti biljke od istarskog kukurijeka, raznih vrsta ljiljana i kaćuna do sirištara. Na području Korita može se uočiti postupni prijelaz iz šume crnog graba i jesenske šašike u bukove šume koje na području Učke i Ćićarije strše kao otoci iznad submediteranskog područja. One nisu u kontinentalnim prostranstvima bukovih šuma, što uvjetuje poseban status te izrazitu zanimljivost Učke i Ćičarije u prirodoznanstvenom pogledu. To je također bio jedan od razloga izdvajanja ovog prostora kao parka prirode. U šumi graba može se naći i obični grab i hrast cer, borovica te crni bor.
Zanimljivosti prirodnog svijeta Ćićarije
Poskok je zmija koja izlučuje najtoksičniji otrov od svih zmija ljutica u Europi i to voljno, tako da može ujesti, a da ne ispusti otrov. Poskok je spora i relativno mirna zmija, ali kad je uznemirena jako sikće i postaje agresivna te može biti opasna za čovjeka.
Područje Ćićarije jedno je od posljednjih utočišta surog orla u Hrvatskoj. Ova ptica ugrožena i rijetka u cijeloj Europi.
Biljka križna sirištara presudna je za opstanak velikog gorskog plavca koji spada među pet najugroženijih danjih europskih vrsta leptira. Razlozi ugroženosti ovog leptira su nestanak livada i pašnjaka na kojima živi, te jedinstveni životni ciklus. Njegov razvoj naime, ovisi o opstanku biljke križne sirištare (Gentiana eruciata) i mrava Myrmica schencki.
Tekst preuzet iz edukativne publikacije Izvorište Korita “Parka prirode Učka”