Planinarske staze

Planinarski putevi na području Brgudca

Izvor planinarskih puteva objavljenih na web stranici Hrvatskog planinarskog saveza


Planinarska kuća Korita

Planinarska kuća Korita (1010 m) svečano je otvorena 04.lipnja, 1989. godine, povodom sedmog rođendana Planinarskog društva “Glas Istre” Pula. Kuća je smještena u borovoj šumici, nedaleko izvora Korita, Koritnjeg Briga i Brajkovog vrha. Lokacija je pomno birana u vrijeme kada je željeznički promet bio vrlo dobro razvijen i frekventan, te kada se do Korita stizalo vlakom iz Lupoglava za 2.30 h hoda. Korita su tada, kao i danas odlično pozicionirana za izlete na Gomilu, Orljak, Županj vrh, Planik i Poklon, sa ishodištima u Brgudcu, Lanišću i Račjoj Vasi. Ovo područje Ćićarije pokriveno je mrežom planinarskih putova.

Izgradnja kuće započela je 1987. godine i u nju je uloženo oko 4 000 volonterskih sati. Planinarska kuća Korita ima aluminijsku konstrukciju presvučenu drvom sa vanjske i unutrašnje strane. Kada je tek izgrađena sastojala se od tri prostorije: ulaznog predsoblja, trpezarije sa kuhinjom i zajedničke spavaonice. Kuhinja se tada nalazila na mjestu gdje je danas uređen garderobni prostor. Prvobitno je imala 30 sjedećih mjesta i 24 mjesta za spavanje. Sanitarni čvor bio je udaljen od kuće jednako kao i danas.

Kuću su izgradili planinari dobrovoljnim radom, a pomoć u radu i materijalu pristizala je sa svih strana. Brgučani su nam uvijek i u svemu pomagali. Pomogli su nam planinari iz planinarskih društva “Pazinka” Pazin, “Planik” Umag, “Tomos” i “Obalna” Kopar, te “Snežnik” iz Ilirske Bistrice. U međuvremenu su se mnoge firme i poduzeća ugasila, ali ostalo je zapisano da su nam u to vrijeme puno pomogli u materijalnom i financijskom smislu Radna organizacija “Istarski boksiti” iz Rovinja, Tunel Učka, Lutrija Hrvatske, Šumarija Buzet, SIZ tjelesne kulture Općine Pula. Planinari i planinarska društva podržali su nas kupnjom razglednica i Zahvalnica.

Planinarska kuća Korita bila je i ostala na trasi Istarskog planinarskog puta s jedinom razlikom što se IPP u tadašnje vrijeme protezao od Slovenskog Slavnika (1028 m) do Vojaka (1396 m). Danas je to kontrolna točka broj 13 između Orljaka i Brajkovog vrha.


Svečanom otvorenju Planinarske kuće Korita i obilježavanju sedmog rođendana našeg planinarskog društva prisustvovalo je oko 400 planinara iz Pule, umaga, Pazina, Rijeke, Opatije, Ilirske Bistrice, Kopra, Trsta, Ljubljane i Zagreba.

Svečanosti su se naravno pridružili mještani Brgudca i okolnih ćićarijskih sela, a gosti su stizali vlakom do Lupoglava, izletničkim autobusima i osobnim automobilima u Brgudac. Po starom narodnom običaju u Brgudcu su ih dočekivali suhim smokvama i domaćom rakijom djevojke i mladići u narodnim nošnjama.

Brgudac (747 m) duboko uvučeno u masiv Ćićarije oduvijek je predstavljao važan punkt planinarima koji su posjećivali ćićarijske vrhove, pa je i interakcija sa mještanima uvijek bila na izuzetnom nivou. Stanovništvo Ćićarije teško je stradalo tijekom Drugog svjetskog rata, a Crveni Brgudac, simbol antifašističke borbe u Istri danas je Spomen selo.

Pridošli gosti sa svih strana okupili su se u Brgudcu, razgledali selo, a ispred Spomen domaim je poželio dobrodošlicu u ime mještana umirovljeni general Milan Klobas. U pratnji limene glazbe iz Roča krenulo se “kozjom stazom” do novootvorene planinarske kuće na Koritima, koju je svečano otvorio tadašnji predsjednik Društva Vlado Radovan. Nakon svečanog otvorenja, pozdravnih govora i čestitki pristigli gostiju iz drugih planinarskih udruga slavlje se nastavilo uz tradicionalan planinarski ručak, pjesmu, ples i druženje.

Područje Brgudačkih Korita popularno je izletište iznimne ljepote i idealna baza za planinarske susrete. Stoga ne čudi što je ušla u sastav zaštićenog područja Parka prirode Učka. Cijelo područje Korita predstavljalo je zajedničko seosko dobro. Nekada su Brgučani ovdje dovodili stoku na napajanje, a u sušnim godinama snabdijevali se vodom na nepresušnom izvoru koji izvire iz stijene Koritnjeg briga. Korita su predstavljala idilično, očuvano prirodno područje, njihov i naš ponos. Voda sa izvora prelijevala se iz korita u korito pa nestajala pod zemljom, da bi se pedesetak metara niže pojavila oblikujući malo jezero, a odakle bi voda dalje tražila put i napajala par stotina metara udaljenu krašku livadu Lanišćak. Nekada su bila drvena korita na izvoru, a kada su dotrajala zamijenjena su betonskim, da bi kasnije opet betonska zamijenila drvena korita, koja su danas u prilično lošem stanju. Iz godine u godinu i izvor je sve oskudniji vodom.

Više na web stranicama Planinarskog društva Glas Istre https://www.pd-glasistre.hr/o-kuci