Iznad samog Brgudca često se primjeti let i glasanje tri ptice grabežljivice. Vjerojatno se radi o igri ili o letu majke sa mlađim pticama, nisu primjećeni u lovu već u obletanju pri čemu se jako glasaju.
Prema slikama, samom glasanju i opisu pretpostavljali smo da se radi o vrsti Orao kliktaš (Aquila pomarina).
Slike orlova smo poslali stručnjacima u Park prirode Učka koji su nas uputili na Udrugu BIOM koja se bavi proučavanjem i zaštitom ptica u Hrvatskoj. Iz BIOM-a su nam potvrdili da se ipak radi o vrsti Suri orao (Aquila chrysaetos).
Na području Istre još nije zabilježeno gniježđenje Orla Kliktaša dok na području Učke i Ćićarije ima nekoliko aktivnih gnijezda Surog orla, najbliže gnijezdo Brgudcu se nalazi u okolici Bresta pod Učkom.
Staništa na kojima obitavaju suri orlovi obuhvaćaju otvorene predjele s pretežito niskim raslinjem kao što su planinski i kamenjarski pašnjaci, stjenovita područja, vrištine, rijetke šikare i otvorene šume. Gnijezde se samotni parovi koji su monogamni, a o jajima i mladuncima brinu oba roditelja. U gnijezdu se obično nalaze 2 jaja. Prvi put se gnijezde s 3 do 4 godine. Suri orlovi gnijezda pretežito grade na liticama, rijetko na stablima. Vjerni su svojim teritorijima, tj. područjima oko gnijezda koja ponekad iznose i 10 km u radijusu. Love uglavnom sisavce i ptice, a u jugoistočnoj Europi često i gmazove (pogotovo kornjače). Sisavce love od sitnih (glodavci) do krupnih, poput srna. Krupnije životinje love samo ako su bolesne ili iscrpljene. Love ptice od veličine ševa, trepteljki i strnadica do veličine pataka, gusaka, labudova, vranaca i ždralova. Često love u paru, a hrane se i strvinom.
Izravni uzroci ugroženosti surog orla i ostalih grabljivica su krivolov, trovanje, kolizija s električnim vodovima te elektrokucija. Krivolov je osobit problem za ptice grabljivice i sove u Hrvatskoj jer je nažalost još uvijek uobičajeno ubijati ove vrste pod izlikom da čine štete u lovištima jer se (između ostalog) hrane i divljači. Kako divljač nije glavni izvor hrane grabljivicama zanemaruje se činjenica da su im glodavci bitan dio ishrane te da time pridonose regulaciji brojnosti glodavaca na poljoprivrednim površinama. Neizravnim čimbenikom povećanja smrtnosti i uznemiravanja smatra se i odumiranje tradicionalnog stočarstva čime se smanjuje količina raspoloživog plijena, ali i površina i kvaliteta staništa. Pretjerani lov uzrokuje smanjenje populacije srednjih sisavaca, jarebica i trčki, čime se dodatno smanjuje količina plijena za surog orla. Rekreacijskim turizmom se pak uznemiravaju ptice na gnijezdima što utječe na uspješnost gniježđenja.
Suri orao je zaštićen Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićen Bonskom konvencijom o zaštiti migratornih vrsta, Bernskom konvencijom o zaštiti europskih divljih životinja i njihovih staništa, Washingtonskom konvencijom o prekograničnoj trgovini vrstama (CITES) i Direktivom o pticama Europske unije.
Mladi Suri orao na području Parka prirode Učka – Slika je preuzeta sa Facebook stranice PP Učka
Suri orao (lat. Aquila chrysaetos) je vrsta orla koji je velik 1 m s rasponom krila preko 2 m i težak 2,5 do 7 kg. Pripada orlovima u porodici jastrebova.
Ta vrsta orla živi u Sjevernoj Americi, Europi i Aziji i ugrožena je vrsta u Hrvatskoj.
Opis
Odrasli suri orao ima tijelo pokriveno tamnosmeđim perjem. Ima velika i snažna krila te može letjeti vrlo visoko, glavu s oštrim i snažnim kljunom kojim žrtvu raskida na komadiće i velikim očima s kojima odlično vidi. Ima duge noge s kandžama koje mogu biti velike nekoliko centimetara i njima raskida meso žrtve. Ima dugi rep koji je dug otprilike 35 cm.
Razmnožavanje
Parenje započinje u siječnju ili u svibnju kad ženka u gnijezdo snese 2 bijela jaja i grije ih 45 dana. Kasnije se izlegu mladunci koji su pokriveni mekim bijelim paperjem te su veliki svega nekoliko cm.
